PREKO 50 GODINA TRADICIJE !

          Ekološki pokreti i ekološka svijest u svijetu svakodnevno jačaju. Nekontrolisane i nepredvidive klimatske promjene imaju sve veći uticaj na sve sfere života savremenog čovjeka. Stambeni i poslovni prostori imaju značajan udio u emisiji štetnih gasova što postavlja nove zahtjeve savremenim graditeljima.

          Uštede energije nisu više usmjerene samo na finansijske efekte, već dobijaju globalni značaj u borbi za očuvanje prirode, od koje svi zavisimo.

              
          Zakonska ograničenja kod ispuštanja štetnih gasova su sve jasnije definisana i uštede postepeno postaju zakonska obaveza. Smanjena emisija toplote je novi standard modernim građevinarima. Moderno ostakljivanje ne označava samo dobru termalnu izolaciju, već pored toga treba biti u mogućnosti da pobijedi pasivnu energiju sunčevog emitiranja.

         

KAKO I KOLIKO BUKE SMANJUJE STAKLO?


Svaka prepreka smanjuje ili reducira zvučnu energiju koja kroz nju prolazi prema fiksnom odnosu koji je konstantan za konstrukciju, bez obzira na vrstu zvučne energije. To se smanjenje izražava nepromjenjivom brojkom decibela.
Na primjer ako jedna pregrada ima svojstvo izolacije zvuka (redukcije zvuka) za 20 db,

znači da će ona zvuk od 80 db smanjiti na 60 db.
Kad se pregrada sudari sa zvučnim valom iste frekvencije, pojavljuje se fenomen rezonancije,

koji značajno smanjuje moć zvučne izolacije te pregrade.
Postoji pored toga za svaki tip pregrade i jedna kritična frekvencija ili

koincidencija vezana uz elastičnost pregrade za koju je moć zvučne izolacije izuzetno smanjena.
Dvije su osnovne karakteristike svake pregrade o kojima ovisi moć zvučne izolacije i to:

Potvrđuje se to i činjenicom da je glavni faktor smanjenja buke pomoću stakla njegova masa,

a ona se najlakše uočava kroz debljinu stakla. Što je staklo deblje, što ga više ima,

veća je njegova masa i bolje mu je svojstvo zvučne izolacije.
Zanimljivo je da s osnova zvučne izolacije, dvoslojno izo staklo samo po sebi nema nikakvih posebnih prednosti, osim onih koje proizlaze iz zakona mase za dva stakla od kojih je sastavljeno.To ne vrijedi u slučaju kad je medurazmak najmanje 20 mm, kad su dva stakla različitih debljina i kad se zrak u međuprostoru zamjeni teškim plinovima kao naprimjer SF6. Pri takvim kombinacijama međutim značajno gubi na svojstvima toplinske izolacije, i to iz razloga što K-faktor raste s povećanjem međuprostora iznad 16-18 mm, a plin SF6 ima svojstva toplinske izolacije lošija od zraka.
Potpuno je suprotna situacija s laminiranim staklima. Moć izolacije zvuka povećana je u odnosu na jednostruko staklo iste debljine, uslijed smanjenja elastičnosti stakla kao posljedica umetanja plastične folije (PVB). Iz toga je razloga laminirano staklo uvijek i rješenje za povećanje moći zvučne izolacije nego što je to jednostruko float staklo. Ne smijemo zaboraviti da se zvuk kreće velikom brzinom, ali da širenjem slabi,

da nije svaki prozor u neposrednoj blizini izvora zvuka/buke i da se manje čuje što smo dalje od izvora zvuka.
Pri tome valja naglasiti da je vrlo važno da staklo bude pravilno ugrađeno i da sav prostor između stakla i okvira u koje je ono ugrađeno bude u cjelosti ispunjen, odnosno da se spriječi svako širenje zvučnih valova kroz taj prostor.
Svojstvo zvučne zaštite jedne pregrade ipak ne zavisi samo o njenoj masi ili debljini već i o kompaktnosti pregrade. Ukoliko u njoj postoji rupa, kroz tu rupu usljed zvučnog pritiska prolaze zvučni valovi koji se ponašaju kao i komprimirani zrak koji prolazi kroz rupu u posudi koju ispunjava.
Iz toga je razloga PROZOR kao element zgrade najvažniji faktor zvučne izolacije.
Pri tome moramo posmatrati prozor kao cjelinu svih elemenata koji ga sačinjavaju i to profili, brtve, staklo, okov.

Poboljšanje bilo kojeg od konstruktivnih elemenata pojedinačno, a ne dirajući ostale, bespotrebno je trošenje novaca.
Istraživanja pokazuju da profil nikad nije problem, problem nije niti staklo ako je pravilno odabrano,

problem su uvijek spojevi, sastavi i brtve.
Dakle spoj prozor-zid, krilo-okvir i uglovi krila ili okvira najkritičnije su tačke prozora u

ispunjavanju postavljenog zadatka zvučne izolacije.

Roletne i njihova kutija ako je izolirana poboljšavaju zvučnu izolaciju za 4-5 db.
Izmjereno je da loše dihtovanje u prozoru sa pukotinama od 0,2-0,3 mm

može oslabiti zvučnu izolaciju za 10-12 db na cijelom prozoru.
Staklo mnogo pridonosi dobroj zvučnoj izolaciji i može udovoljiti svakom praktičnom zahtjevu.

Međutim sve je uzaludno i besmisleno, ako se to staklo ne ugrađuje u isto tako kvalitetni okvir,

ako se ne posmatra kao dio cjelovitog kvalitetnog proizvoda.

 

 

3. Odabirom stakla

Debljina stakla vrlo malo utječe na k-faktor, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) drastično smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja dolazi u međuprostor IZO stakla posebnim metalnim filmom koji propušta zračenja kratke valne duljine (sunčeva svjetlost), dok zračenja dugih valnih duljina (IC zračenja) reflektira.

Prikaz temperature unutrašnje površine stakla za razne k-faktore

Zvučna izolacija IZO stakla

Zvučna izolacija stakla najviše ovisi o masi stakla ugrađenog u IZO staklo. To znači da se za bolju zvučnu izolaciju upotrebljavaju deblja, a samim tim i teža, stakla. Za iskaz zvučne izolacije upotrebljava se indeks ISO (Rw) koji se izražava u decibelima dB. Taj indeks pokazuje koliko neki materijal (u našem slučaju staklo) smanjuje nivo buke.

Neki primjeri različitih vrsta stakla i zvučne izolacije:

Naša preporuka

Ugradnja IZO stakla koje ima kao unutarnje staklo ugrađeno Low-e staklo a međuprostor je punjen argonom. Takvo IZO staklo ima do 3 puta bolju toplinsku izolaciju od običnog IZO stakla i po Tehničkom propisu o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Narodne novine 79/05 , 155/05, 74/06) propisana je njihova ugradnja na stambenim i poslovnim objektima. Za bolju zvučnu izolaciju preporučamo da se kao vanjsko staklo ugradi laminirano staklo 313.

Dakle, idealno IZO staklo za Vaš prozor bi bilo: 6 mm laminirano staklo + 14 mm međuprostor punjen argonom + 4 mm staklo.